Mada bilježi stalni rast broja novoizgrađenih solarnih elektrana, Bosna i Hercegovina je daleko od standarda Evropske unije u oblasti ovog vida obnovljivih izvora energije. Nedostaju ili nisu usklađeni zakonski propisi, država preko svojih elektroprivreda i regulatora ne pokazuje interes da uredi ovu oblast a račun svih nesuglasica i otpora na kraju snose građani suočeni sa najavama novih poskupljenja električne energije, nerijetko lošom snabdjevenošću i bez bilo kakvih benefita zelene građanske energije.
Uz brojne administrativne prepreke , bez bilo kakvih poticaja i vlastitim kreditnim sredstvima velikokladuški Miral je u martu 2023. izgradio vlastitu solarnu elektranu . Instalirano je 676 panela snage 370 kilovata. Uštede se evidentne jer je prošle godine proizvedeno 170 megavata struje.
Donedavno ovakva mogućnost nije ni postojala u BiH a tzv. prosjumeri koji mogu višak eletkrične energije dati u sistem bili su van zakona za razliku od građana ili firmi ne samo u zemljama EU već i regiona. Damir Miljević, ekspert za energetsku tranziciju kaže kako se radi o nerazumljivom neiskorištavanju zelene energije stvorene u solarnim elektranama:
„Kad govorimo o građanima i javnim ustanovama to je u BiH stotinjak, ali kada o malim i srednjim preduzećima to je ogroman broj. Procjenjuje se da je 300 do 400 megavata solara stavljeno na krovove, proizvodne objekte i skladišta. Nažalost oni imaju pravo na vlastitu potrošnju. Višak ne mogu davati u sistem – vikendom se gase umjesto da daju višak u sistem. Činjenica je da je u BiH energetika pod nadležnošću eniteta i distrikta. Sva tri donijela su odgovarajuće propise za razvoj. Problem je što u Federaciji polovina kantona nije izmijenila zakone o prostornom uređenju i sada kao da pravite nuklearnu elektranu. Istovremeno i RS i FBiH je donijela pravilnike da se građanima omogući stavljanje solara na krovove i proizvodnja za vlastite potrebe s tim da se višak stavlja u mrežu – to su prosjumeri. Nažalost i pored tih pravilnika EP BiH i EPRS odbijaju i pored rješenja da te kupce puste u punom kapacitetu“, kaže Miljević.
Unsko-sanski kanton je nedavno usvojo izmjene pomenutog Zakona o prostornom uređenju i građenju kojima su ukinuta brojna ograničenja i zainteresiranim građanima odnosno vlasnicima firmi omogućeno jednostavno investiranje u solarne panele. Na ove izmjene poduzetnici su bili prisiljeni čekati ili poput firme sa početka priče boriti se sa svim preprekama. Za to vrijeme mnogi su izgubili priliku da apliciraju na javne pozive za dodjelu grantova za solarne elektrane.
Podrška obnovljivim izvorima energije postoji, ali očito još uvijek više deklarativna nego konkretna. Svoje argumente zašto se solarna energija ne može vratiti u sistem jedna elektroprivreda vidi u pdv, druga u nedostatku pravilnika, no stručnjaci smatraju da je očito riječ o otporu razvoju građanske energije.
U BiH se proizvodi oko 60 % električne energije iz ugljena, hidroelektrane daju 35%, a vjetroelektrane 2%.
Novinarka Azra Bajrić
